Francuski jezik

Francuski jezik

Općenito o francuskom jeziku Sudski tumač francuski

Rasprostranjenost i broj govornika

Francuski jezik romanski je jezik galoromanske podskupine indoeuropskih jezika. Procjenjuje se da se francuskim, kao jezikom službene i javne uprave koristi 77 milijuna ljudi i 52 milijuna ljudi kao drugim jezikom, čime je francuski  jezik, po brojnosti govornika, deseti jezik na svijetu.

Francuski jezik po brojnosti govornika deseti je jezik na svijetu.

 Ipak, francuski se smatra jednim od  »svjetskih jezika« i, djelomice, jezikom diplomacije, u sklopu međunarodnih organizacija, kao što su NATO, UN, institucije Europske unije, te Svjetska Zdravstvena Organizacija. Izuzev 80-ak milijuna ljudi koji se francuskim služe u svim komunikacijskim situacijama, postoji još približno 170 milijuna govornika francuskog jezika u okviru Frankofonije (La Francophonie) odnosno Međunarodne organizacije Frankofonije (OIF) koja obuhvaća brojne zemlje usko povezane s francuskom kulturom i jezikom.

Prvenstveno se koristi u Francuskoj i njenim prekomorskim teritorijima, u Belgji, Luksemburgu, Monaku i Švicarskoj, u Kanadi (poglavito u pokrajini Québec), te u bivšim francuskim i belgijskim kolonijama, u Sjevernoj, Zapadnoj i Srednjoj Africi, Haitiju, Libanonu, Francuskoj Polineziji i drugdje.

Sa sociolingvističkog aspekata francuski se svrstava u policentrične stadardne jezikeodnosno svaka nacija koja njime govori ima svoju standardnu karakterističnu varijantu, kodificiranu prema jezičnoj praksi govornika i prisutnu u svim društvenim sferama.

frankofonija, policentricni standardni francuski jezik
Francuski jezik u svijetu
 Legenda:
Tamno plavo: materinji jezik ;
Plavo: administrativni jezik ;
Svijetloplavo: jezik kulture ;
Zeleno: frankofone manjine

 

Izvori francuskog jezika

Francuski narod kakvim ga danas poznajemo razvio se kao posljedica vala naseljavanja različitih etničkih skupina, od kojih je svaka ostavila vlastiti doprinos, što osobito dolazi do izražaja na jezičnoj razini.

Francuski narod kakvim ga danas poznajemo razvio se kao posljedica vala naseljavanja različitih etničkih skupina, od kojih je svaka ostavila vlastiti doprinos, što osobito dolazi do izražaja na jezičnoj razini.

Jezgru ovih etničkih zajednica činili su Kelti, a osim njih traga su ostavili Liguri, Iberi te Grci na južnoj obali. Galima su Rimljani nazivali keltske stanovnike područja današnje Francuske, Belgije, dijelova Njemačke i sjeverne Italije (lat. Galli). U 2. st. pr. Kr rimskim osvojenjem Galije započinje heterogeni proces intenzivne romanizacije stanovništva. Tzv. romanizirani Gali u velikoj su mjeri prihvatili rimske običaje, kulturu i način zivota. Asimilacija se protegla i na usvajanje latinskog jezika, pod utjecajem trgovine i vojske. Nakon velike seobe naroda novodoseljena germanska plemena, među kojima dominantni Franci, stopila su se s galoromanskim stanovništvom, te su postupno prihvatili kršćanstvo, a do X. stoljeća napustili svoj jezik, koji je ipak ostavio tragove u fonetici i leksiku. Stvaranjem Franačke države na sjeveru Galije nastupa novo razdoblje dvojezičnosti, u kojem koegzistiraju razgovorni latinski jezik nastao na području Galije i nametnuti klasični latinski jezik. Moderna lingvistika danas ne odvaja vulgarni latinski od klasičnog, već se smatraju dvama aspektima jednog jezika.

Najstariji francuski pisani spomenici

Oko 800. godine pod vladavinom Karla I. Velikog i dinastije Karolinga započinje cjelovita kulturna obnova, tzv. karolinška renesansa, koja je osim na umjetničkom, imala dalekosežne posljedice na jezičnom planu.

 Karolinška je renesansa osim na umjetničkom, imala dalekosežne posljedice na jezičnom planu.

U upravu, sudstvo i crkvu ponovo je uveden klasični latinski jezik, no puk više nije mogao razumijeti crkvene propovijedi. Stoga je Koncil u Toursu 813. godine donio odluku da svećenici moraju propovijedati na pučkom jeziku (in rustica romana lingua). Ubrzo nakon Turonskog koncila, 842. godine nastao je i prvi sačuvani tekst na jednom romanskom jeziku, Strasburške prisege (Serments de Strasbourg). Radi se o političkom dokumentu kojim dva brata, unuci Karla Velikog, Karlo Ćelavi i Ludvig Njemački sporazumno potpisuju vojni savez i uzajamnu pomoć (u ratu) protiv najstarijeg brata, Lotara. Ludvig Njemački priseže na romanskom jeziku kako bi ga vojnici Karla Ćelavog mogli razumijeti, a Karlo Ćelavi na germanskom jeziku kako bi ga razumijeli vojnici Ludviga Njemačkog. Osim političke, ovaj akt ima i simboličnu vrijednost, budući da predstavlja prvi zapis na francuskom jeziku.  

Strasburške prisege
Strasburške prisege

Razvoj francuskog jezika

Uobičajena je podjela povijesti francuskog jezika na tri osnovna razdoblja: starofrancusko, srednjefrancusko i moderno francusko razdoblje. U srednjem se vijeku razvilo više dijalekata, a već se od 12. stoljeća osjećao dominantan utjecaj francijskoga dijalekta (dijalekt dvora i kraljevskog posjeda, područje Île-de-France s Parizom i Orléansom), da bi potkraj 14. i početkom 15. stoljeća francijski postao službeni francuski jezik koji se, potiskujući sve ostale dijalekte i jezike (okcitanski, frankoprovansalski, bretonski, flamanski itd.), proširio na cijelu Francusku.

Nakon niza velikih geografskih otkrića uz portugalski i španjolski prenesen je u Novi svijet, u Kanadu, Francusku Gvajanu itd. 18. i 19. stoljeće karakterizira kolonistička ekspanzija Francuske u Afriku i Aziju, tako da se danas francuski govori u više od 35 država na pet kontinenata.

 18. i 19. stoljeće karakterizira kolonistička ekspanzija Francuske u Afriku i Aziju, tako da se danas francuski govori u više od 35 država na pet kontinenata.

 Iako francuski standardni jezik služi kao model na obrazovnom nivou, postoje nebrojene lokalne varijante koje su se dodatno razvile pod utjecajem tipičnih posuđenica postojećih kultura koloniziranih geografskih područja. Na području Francuske postoje takozvani dijalekti, iako se radi, kao što je slučaj i s talijanskim dijalektima, o autonomnim jezicima koji su preživjeli progresivno socio-kulturno osiromašenje pod utjecajem jezika pariškog područja. U ovu skupinu ubrajaju se tzv. langues d’oil kao što su valonski, pikardijski i normanski, te langues d’oc, primjerice provansalski. Upravo zbog toga lingvistički stručnjaci ne govore nikad o francuskim dijalektima već o regionalnim jezicima. Sudski tumač francuski Sudski tumač francuski Sudski tumač francuski Sudski tumač francuski Sudski tumač francuski Sudski tumač francuski Sudski tumač francuski Sudski tumač francuski

Sudski tumač francuski

Back to Top
more